Ervin Debeuc
29.04.1930- 25.10.2016.
Fotograf, novinar, televizijski i filmski snimatelj i realizator, Ervin Debeuc rođen je 28. travnja 1930. u Sušaku gdje je nakon osnovne škole maturirao u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji. Studirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Pravnom fakultetu u Rijeci te završio Višu novinarsku školu u Zagrebu (1950. – 1953.). Kao izvanredni student 1974. upisuje Akademiju kazališne i filmske umjetnosti, studij kamere, u Zagrebu, preselivši se u završnom semestru na Fakultet dramskih umetnosti (pozorište, film, radio i televizija) u Beogradu, gdje je položio sve ispite, osim završne diplome. Obrazovao se usporedno s radom, promijenivši više poslova u mlađim danima. Prvi studentski džeparac zaradio je u Jadran filmu, u odjelu za dokumentarni film, potom radi kao novinar u Novom listu i na Radio Rijeci, a na poziv Viktora Hreljanovića, propagandista u Brodogradilištu 3. maj, postaje urednik tvorničkog lista Brodograditelj. Nakon toga prelazi u Luku Rijeka za urednika Vjesnika, šefa propagande i glasnogovornika pa se opet vraća na Radio Rijeku. Osnivanjem riječkog dopisništva Zagrebačke televizije, današnje Hrvatske televizije, zapošljava se 1961., isprva honorarno, a od 1969. kao profesionalni TV snimatelj, sve do umirovljenja 1991.
Za fotografiju se počeo zanimati 1947. u fotosekciji tadašnjega Sindikalnog kulturno-umjetničkog društva Jedinstvo.Članom Fotokluba Rijeka, koji se tada zvao Klub foto i kino amatera Rijeka, postaje 1954. Suosnivač je Fotokluba Color 1961. i Kinokluba Rijeka, danas Kino video kluba Liburnija film, unutar kojega 1960-ih osniva Centar za kinodokumentaciju, preteču digitalizacije i arhiviranja audiovizualnog gradiva. Aktivan je sudionik kinoamaterizma, među ostalim 1969. pokreće KRAF, Kvarnersku reviju amaterskih filmova međunarodnog značenja, te Zajednice tehničke kulture, nekadašnje Narodne tehnike.
Najplodnije fotografsko razdoblje su mu pedesete i rane šezdesete godine prošloga stoljeća, kada se više okreće filmu, u početku eksperimentalnom, a poslije ga najviše zanima dokumentarni film. Unatoč kratkom razdoblju intenzivnog bavljenja fotografijom, među najistaknutijim je riječkim fotografima u desetljeću nakon Drugoga svjetskog rata. Izlagao je skupno na više od pedeset izložbi, od 1954. do 1964. sudjeluje na svim fotografskim izložbama u Jugoslaviji te na međunarodnim izložbama u Lisabonu, Varšavi, Pinerolu, PhotoEurop 1959. u Parizu, Lausannei i Bruxellesu. Prvi put izlaže u Zagrebu 1955. na Prvoj izložbi fotoamatera početnika i odmah dobiva diplomu za fotografiju Jutro na Kanalu, nakon čega će uslijediti dvadesetak fotografskih nagrada od klupskog do međunarodnog ranga.
Dobitnik je niza društvenih nagrada i priznanja, među ostalima je 1985. primio Nagradu Grada Rijeke za doprinos razvoju amaterskog filma, a posebno za dokumentarni film Rijeka luka – Luka Rijeka, Nagradu Tehničke kulture grada Rijeke 1995., a 2010. dodijeljena mu je Nagrada Hrvatske zajednice tehničke kulture za životno djelo.
Izložba u Muzeju grada Rijeke prva je njegova prava samostalna fotografska izložba.
Otac je Damira Debeuca koji se također usjpešno amaterski i profesionalno bavi televizijom, te djed Tamare Debeuc.
